Priča za laku noć.
VRIJEME ČITANJA: 15 MINUTA
Voliš li jednoroge? E pa i ja ih volim! Ispričat ću ti jednu lijepu priču.
Lijepo se ušuškaj u krevet ili fotelju i pažljivo slušaj.
Bila jednom jedna velika smaragdno zelena šuma. U toj su šumi živjele prekrasne biljke, razne životinje, patuljci, vile ali i jednorozi. No, dobro, bio je tu i jedan veliki blentavi trol, ali nećemo sada o njemu jer je on živio na rubu šume i nikome nije smetao osim kada bi išao brati šašave gljive pa bi slučajno nagazio na pokojeg patuljka. Patuljak nikada nije nastradao, jer bi propao u mekanu zemlju, ali svejedno nije bilo ugodno iskustvo za patuljka tim više jer trolovima jako smrde noge.
Uglavnom, gdje sam ono stala…jednorozi!
Jednorozi koji su živjeli u ovoj šumi spadali su u posebnu vrstu jednoroga.
Svaki od njih je imao rog u drugoj boji. Njima su mijenjali boje šumskog lišća pa bi šuma izgledala kao duga. Šumska duga.
Kada bi počelo novo godišnje doba, a imali su ih tri, jednorozi bi trčali šumom i svojim rogovima doticali lišće pa bi ono promijenilo boju. Jednorog s crvenim rogom obojio bi lišće u crveno, onaj sa žutim u žuto, sa smeđim u smeđe itd.
To je bio veliki dan za šumu pa bi se svi stanovnici okupili ispod velikog, starog hrasta i proslavili taj dan uživajući u vatrometu boja koje bi jednorozi ispaljivali iz svojih rogova.
Tada bi pozvali čak i šumskog trola da uživa s njima.
Sva godišnja doba bila su prekrasna, proljeće se zelenilo u tisući nijansi zelene, ljeto je također bilo lijepo, ali jesen je bila najljepša. Jedino im je zima nedostajala.
Ta šuma nikada nije imala zimu. Nisu imali jednoroga koji bi im ju donio.
Jednoga dana u šumu je dolutala malena djevojčica srebrno bijele kose i velikih sivoplavih očiju. Mogla je imati oko šest godina.
Kada su ju ugledale, šumske ptičice odmah su odletjele i obavijestile sve stanovnike šume da imaju neobičnu gošću.
Jednorozi su se sakrili jer oni su plaha bića.
Patuljci su uzeli lišće i pokrili se da ih se ne može lako uočiti pa su krenuli znatiželjno ususret djevojčici.
Trol je zadovoljno spavao u svojoj špilji i nije imao pojma što se događa.
Vile su odmah odletjele prema djevojčici. One se nisu bojale, dapače veselile su se saznati tko je ona i otkuda dolazi.
Kada su stigle do djevojčice ona je upravo zagrabila ručicama vodu iz kristalno čistog potoka koji je prolazio šumom. Zadovoljno je gutala vodu. Bila je jako žedna.
Najhrabrija od vila, vila Tara doletjela je do nje. Djevojčica se nije preplašila, a nije se niti začudila.
Samo je rekla prekrasnim, zvonkim glasom: ˝Bok Tara, drago mi je da te vidim.˝
Tara se začudila. ˝Kako znaš moje ime? Tko si ti? Otkuda si došla? Što radiš u našoj šumi?˝
Bila je puna pitanja.
Djevojčica se nasmijala, a dok se smijala glas joj je zvučao kao najljepša melodija. Tara je ostala očarana.
Njezin smijeh je privukao jednoroge. Dotrčali su do nje i naslonili glave na njezino rame. Osjećali su se kao da ju poznaju cijeli život.
Sada su se već skoro vi stanovnici šume okupili oko nepoznate i neobične djevojčice.
Kada je progovorila svi su ju napeto slušali.
˝Zovem se Uni i nekoć sam bila jednorog. Kao i vi imala sam rog u boji, Moji je bio bijeli kao snijeg i ja sam donosila zimu u šumu.
U mojoj šumi živjela je i Snježna vila koja je bila ljubomorna na moje moći. Ona je htjela biti jedina koja može donositi zimu u šumu pa me začarala i pretvorila u djevojčicu. Osudila me na lutanje dok ne pronađem novu šumu kojoj mogu pripadati. Moja lutanja dovela su me u vašu prekrasnu šumu.˝
Vila tara se prvo rastužila slušajući ovu priču, ali onda je vrisnula veselo! ˝Hej pa nama treba netko tko će dovesti zimu u našu šumu! MI imamo samo tri godišnja doba: proljeće, ljeto i jesen.
Uni je osmjeh zasjao na blijedom licu.
Pogledala je u jednoroge i rekla: ˝ Prijatelji, hoćete li mi vratiti moje moći? Samo vi to možete.˝
Jednorozi su joj prišli i svaki ju je dotaknuo rogom po bijeloj kosi.
Čarolija boja prošla je njenom kosom. Kada su završili Uni je i dalje imala bijelu kosu, ali na njoj su bili pramenovi u bojama. Osjetila da su joj se moći vratile. Pretvorila se ponovno u jednoroga koji je bio potpuno bijeli s bijelim rogom. Samo mu je griva bila bijela s crvenim, žutim, zelenim, smeđim pramenovima.
Rog je zasjao i ona je poletjela u zrak. Jureći šumom doticala je sve na što je naišla i šuma je prvi puta osjetila zimu.
Unina kopita proizvela su snijeg. Šuma je začas postala bijela, snijeg je napadao i prekrio ju prekrasnim bijelim pokrivačem.
Stanovnici šume su zadivljeno gledali Zimu. Trol se probudio i izašao i spilje. Zagazio je u nešto bijelo i mekano, ali vrlo hladno.
Bio je zbunjen, ˝Što je sad ovo?˝ upitao se i brzo vratio u spilju kako bi se ugrijao uz vatru.
Stanovnici šume prvi puta su obukli toplu odjeću jer bilo je zima, a onda su se tako zabundani počeli gađati snježnim kuglama smijući se i vrišteći veselo na sav glas! Pozvali su i trola kako bi im pomogao napraviti velikog snjegovića koji je tako stajao pored staroga hrasta sve do proljeća.