VRIJEME ČITANJA: 15 MIN
U jednom dalekom gradu živjela je malena i sretna obitelj koju su činili majka i sin.
Bila je već duboka jesen.
Mama je pogledala na kalendar koji je visio na zidu male, ali ugodne kuhinje na prvom katu jedne zgrade.
Bio je zadnji dan mjeseca čije je ime bilo vrlo prikladno hladnoći koja je obgrlila grad. Mjesec se zvao Studeni.
Baš je napravila tople, mirisne palačinke i dozvala svog sina. Nije trebala dva puta zvati, dječak je namirisao palačinke još iz svoje sobe i veselo dotrčao u kuhinju.
Mama ga je pogledala i podignula obrve. Njezin šestogodišnji sin je došao na doručak u pidžami, novim vunenim rukavicama i vunenom kapom.
˝Ne misliš da će ti biti malo pretoplo u tome, Luka?˝upitala ga je mama.
˝Danas idemo na klizanjeeee! Spreman sam!˝ rekao je mališan veselo.
˝Drago mi je to čuti, ali prvo doručak˝ odgovorila je mama smiješeći dok je skidala s njega kapu i rukavice.
Kada su završili doručak Luki je pripremila sve stvari za obući i otišla pripremiti sendviče za izlet.
Dok ih je pripremala utonula je u misli.
Ona i Luka su se dogovorili ići klizati na najdraže jezero koje je u ovo vrijeme bilo potpuno zamrznuto.
Svake godine su išli tamo. To je bilo njihovo posebno mjesto za druženje. Luka i mama su jako voljeli klizati i jedva su čekali da dovoljno zahladi da se jezero smrzne.
Pogledala je kroz prozor. Snježni oblaci su se nadvili nad grad, ali snijeg nije padao.
˝Ajde mama!, brzo, moramo ići na naše jezero! Jesi nam spremila nešto fino za grickati?˝ vikao je sada već obučeni Luka trčeći s klizaljkama u rukama uzbuđeno po stanu..
˝Hahaha˝ nasmijala se mama, ˝naravno da jesam. Imamo fine sendviče kakve voliš, sok, malo čokolade i mandarine.˝
Luka je veselo zapljeskao. ˝Toooo mama!˝a onda je nadodao ˝ I ja imam nešto u svom ruksaku! Uzeo sam štapiće koje mi je baka dala jučer nakon vrtića.˝
Mama se nasmiješila.
Sat vremena poslije sjedili su u autu. Mama je vozila, a Luka je sjedio na stražnjem sjedalu i gledao kroz prozor. Izlazili su iz grada i vozili prema obližnjim planinama.
Krajolik je postajao sve ljepši i ljepši. Odjednom je počeo padati snijeg.
Luka i mama su u isti čas veselo uzviknuli ˝snijeeeeeg!˝
Kada su stigli na jezero bilo je već podne a snijeg je sve više padao. Velike pahuljice plesale su oko njih i Luka je htio vrištati od sreće.
Mama, koja je isto kao Luka bila jako sretna počela je plesati po svježe napadalom snijegu oko jezera.
Pogledala je u zaleđeno jezero ispred njih. Bilo je savršeno. Brzo je otišla do auta i izvadila klizaljke. Sjeli su na obližnju klupicu i obukli ih na sebe. Oboje su se zabundali je vani je bilo vrlo hladno.
˝Ulovi me!˝ Viknula je mama vragolasto i zaletjela se na led. Bila je ona odlična klizačica i Luka je bio jako ponosan na nju. Zaletio se za njom.
Naganjali su se, radili piruete, klizali unatrag i uživali u svježem zraku i pahuljicama koje su padale po njima.
Vrijeme je brzo prolazilo i odjednom su shvatili da su gladni.
Mama je otišla u auto po sendviče, a Luka je odlučio još malo klizati. Vrtio se na ledu i zadivljeno gledao sve te pahuljice koje su lepršale oko njega.
U jednom trenutku jedna pahuljica mu je sletjela ravno na maleni nosić. Začudo ova se nije otopila. Tvrdoglavo je sjedila na njegovom nosu i ni makac.
Luka je bio zbunjen. Ukrižio je oči da ju bolje vidi. Bila je dosta velika za pahuljicu.
Odjednom, pahuljica je otvorila oči i pogledala ravno u njega. Luka se toliko začudio da su mu se noge zapetljale i pao je ravno na guzu.
Pahuljica mu je skočila s nosa i stala na led. Kada je stala počela je rasti a na nogama su joj se pojavile klizaljke.
˝Digni se Luka! Hajdemo klizati!˝ doviknula mu je veselo.
Luka je ustao, ali nije krenuo klizati. Protrljao je oči pa pogledao ponovno. I dalje je bila ovdje.
˝Tko si ti?˝upitao ju je.
˝Začarana pahuljica. Zovem se Lolo von Zimko, ali za prijatelje Zimko.
Pojavim se svakih 10 godina i sam odaberem dijete kojem ću se pokazati. Ti dobro kližeš i simpatičan si mi pa eto me ovdje da zajedno kližemo!
Hajde! Brzo! Ne mogu više čekati.˝ rekla je pahuljica.
Luka je pogledao mamu koja je zadovoljno jela svoj sendvič i veselo mu mahnula. Čini se da nije primijetila neobičnu pahuljicu.
Zimko je već krenuo klizati i Luka mu se veselo pridružio. Klizali su i smijali se dok mu je pahuljica pričala o sebi.
Kako živi u debeljuškastom zimskom oblaku i putuje po svijetu, a svakih 10 godina smije izaći van i to samo iznad ovog jezera jer ono je začarano.
Luka se toliko dobro zabavljao da nije niti primijetio da je već lagano počeo padati mrak. Osim toga njegov trbuščić se počeo buniti jer je bio gladan. Pogledao je mamu koja ga je dozivala.
Bilo je vrijeme za ići kući.
Sa Zimkom se dogovorio da će se ponovno naći na istom mjestu u isto vrijeme za 10 godina. Luka je doklizao do mame i prije nego je skinuo klizaljke navalio je na sendvič.
Mama ga je presvukla dok je on još jeo. Sjeli su u auto i krenuli kući.
Dok je vozila prema kući pitala je Luku kako to da nije htio pojesti svoj sendvič ranije. Odgovora nije bilo.
Pogledala je u retrovizor i vidjela Luku kako spava dubokim snom s velikim osmjehom na licu.